srijeda, 8. veljače 2012.

Priča o Maji i Krcktu, treći dio



     Baš u pravom trenutku, Maju i Krckta ponovno je poslužila sreća koja prati ispunjenje magičnog ugovora. Konj, koji se sasvim slučajno zvao Vihor, galopirao je punom snagom sve do podneva, kad ga je Maja konačno uspjela smiriti i nagovoriti da prijeđe u smireniji kas. Krckt, manji od makova zrna, nije progovorio ni riječi otkad su pobjegli, te je do sad već bio uspješno prikriven iza velikog kraljevskog sedla. Činilo se kao da Maja jaše sama, s vučjom kožom koja joj je eto skliznula s ramena i zaustavila se iza sedla, i točno tako je izgledala kad ja naišla na karavanu koju je čekala u svratištu. Brzo hvatajući priliku, raspitala se tko ravna karavanom i, nakon mnogo ljubaznih riječi razmijenjenih s mnogo ljubaznih ljudi kojima je bilo jako dosadno na putu, konačno je upoznala zvjezdoznanca.

     Čovjek je bio mrzovoljan, zarastao u čupavu bradu, i duboko je mrzio svoj posao. Nekoć je bio gusar, plovio je morima širom svijeta i pljačkao sa svojim prijateljima gusarima. Nitko nije poznavao zvijezde poput njega, nitko drugi nije znao pronaći skrovite uvale i tajanstvene otoke za koje nijedna vlada nije znala, i koje nijedna potjera nije pronašla. A sad eto određuje smjerove na kopnu, što bi svaka neznalica s kartom znala napraviti, i trpi dosadne trgovce i njihove dosadne tovarne životinje i njihove dosadne terete, koji nikad, baš nikad nisu škrinje pune zlata i dragulja.

http://www.wallpaperup.com/166676/Sword_treasure_pirate.html
Treasure


     Maja je oprezno (jer joj je to bila priroda) primakla Vihora i ulovila korak zvjezdoznančevog konja, koji je mrzio svoj posao koliko i njegov gospodar svoj, te pristojno pozdravila i pričekala. Zvjezdoznanac je mrzovoljno odzdravio i još je mrzovoljnije pogledao. Kao bivši gusar, imao je oštro oko, te je odmah shvatio da ova nepoznata, naizgled obična djevojka jaše na pravom kraljevskom konju, iako ga je prekrilo dosta putne prašine. Osjetio je kako se budi stara lukavost, te je pozdravio malo ljubaznije i upitao mladu i vrlo lijepu djevojku čiji je osmijeh uljepšao njegov starački dan kako joj može biti na pomoć. Maja, koja se nije bila osmjehnula, zbunjeno je rekla da se izgubila u stranoj zemlji, te upitala zvjezdoznanca bi li joj znao reći u kojem joj je smjeru dom ako mu opiše zvijezde. Zvjezdoznancu su zablistale oči zbog ovakvog izazova, prvog njega dostojnog u mnogo, mnogo vremena, ali je zbog starih lukavih navika oklijevao i pitao Maju kako se samo uspjela izgubiti, te koliko ljudi doma brine zbog nje. Sve nervoznija zbog ovog čudnog starca i njegovih čudnih pitanja, a i zbog potjere koja će ih zasigurno uskoro stići, Maja je izvukla kraljevnin prsten iz džepa i pokazala zvjezdoznancu veliki rubin na njemu.

     "Ovo je jedina vrijedna stvar koju posjedujem," rekla je bivšem gusaru. "Tvoja je ako mi odmah izradiš kartu i ne pitaš više ništa."

     Gusaru su oči zasjale kad je ugledao crveni dragulj. Nije bio najveći kojeg je ikad vidio, ali je bio savršene boje i savršenog oblika. Zaključio je da je djevojka lopov i da je jednostavno ukrala prsten i konja, te da je njegova prva procjena ipak bila ispravna - obična, siromašna djevojka. Kimnuo je glavom da pristaje i povukao se s Majom do ruba ceste. Sjahali su sa svojih konja i Maja je opisala zvijezde o kojima joj je Krckt običavao pričati svake noći sve dok mu nije rekla da zašuti.

     Sav začuđen, gusar je rekao: "Kako si samo dospjela tako daleko od kuće?! Imaš sreće, djevojko, obični zvjezdoznanac u nekoj drugoj karavani ne bi znao gdje ti je dom, ali ja sam nekoć plovio morima i mogu ti točno reći gdje se nalaze obale s kojih se vide tvoje zvijezde."

     Uzeo je komad pergamenta na kojem je s jedne strane bila nacrtana zlobna karikatura vođe karavane i njegove žene, i skicirao Maji put do kuće - obalu ove zemlje, more, morske struje, obalu Krcktove zemlje, te zatim dodao neke opasnije hridi i smjerove kojim najčešće pušu vjetrovi, sve uz mnoga upozorenja i mnogo sjetnih priča o moru i brodovima i čudesnim draguljima koje je nekoć, eto slučajno, imao priliku gledati. Maja je nervozno klimala glavom i govorila "Aha", držeći prsten spremno u ruci i osluškujući među bukom karavane hoće li čuti zvuke potjere. Naposlijetku je zvjezdoznanac teško uzdahnuo i zagledao se u daljinu, te podignuo olovku s pergamenta. Maja je brzo zgrabila pergament i smotala ga, te gurnula prsten s rubinom gusaru u ruke. "Hvala!" rekla je, skačući na konja, i okrenula ga prema obali.

     Zatim je zastala i dodala: "Ako ovuda prođe junačka povorka, ovaj, bolje bi bilo da ne vide taj prsten." I otišla. Gusar je spokojno klimnuo glavom i čvrsto stisnuo šaku. Popeo se na konja i smireno nastavio dalje s karavanom, stišćući cijelog tog dana rubin u ruci i blago se osmjehujući, što je duboko uznemirilo vođu karavane i njegovu ženu. Kad je nešto kasnije kraj karavane u velikoj žurbi projurila junačka povorka, nitko iz nje nije ni pogledao starog zvjezdoznanca.



     Baš se nikad u starim pričama nijedan zmaj nije ukrcao na brod. To možda nije toliko čudno ako se sjetimo da zmajevi znaju letjeti, zbog čega brže putuju sami nego brodom, te da bljuju vatru, što bi mornare na drvenom brodu moglo učiniti pomalo nervoznima. Zbog posebne strukture zmajskih očiju, Krckt nije mogao pročitati kartu koju je nacrtao zvjezdoznanac. Maja i on također bi postali vrlo nemirni kad bi razmišljali o razdvajanju. Tako su se dogovorili da se neće razdvajati sve dok Krckt ne bude na sigurnom u svojoj maloj vrućoj podzemnoj špilji. A Maja se morala ukrcati na brod da bi prešla preko mora. 

     Pronašla je pomorsku putničku službu i pokazala kartu službeniku koji je usmjeravao putnike prema njihovim brodovima. On joj je odmah pokazao prema velikom putničkom brodu, najvećem u luci, i rekao da pita tamo. Maja je na brodu pokazala svoju kartu trećem časniku, koji ju je proučio i rekao da brod doista putuje u tom smjeru, ali da je prijevoz vrlo skup. Maja je razmislila i pitala trebaju li pomoćnog kuhara na brodu, pa ju je treći časnik odmjerio od glave do pete i poslao u potpalublje. Pokazalo se da glavni brodski kuhar ima šest pomoćnih kuhara, ali da mu to nije dovoljno ni za posao ni za razgovor, pa je sav sretan dočekao Maju. Provjerio je zna li očerupati pile, oguliti krumpire i zakuhati juhu, što je Maja učinila kao od šale, a zatim je provjerio koliko voli pričati i slušati, te je bio oduševljen kad je shvatio da Maja rijetko govori, ali sve sluša. Pokazao joj je sobicu koju će dijeliti s drugim pomoćnim kuharima i poželio joj dobrodošlicu na brod.

     Maja se zatim iskrcala i odšetala do ruba grada gdje ju je čekao Vihor s prikrivenim Krcktom. Oboje su se oprostili od konja s kojim su se u međuvremenu sprijateljili, te mu je Maja uz Krcktovu pomoć objasnila da mora samo pričekati junačku potjeru ako se želi vratiti u kraljevsku službu, ali da je slobodan učiniti što god želi. Vihor je nježno zanjištao u znak pozdrava i tako su se rastali. Maja je Krckta pažljivo zatvorila u drvenu škrinju s kotačićima, koju je zmaj obložio mekanom zemljom i pokojim udobnim kamenčićem, te izbušio rupe sa strane, gdje nikome neće biti čudne. Maja je polako i pažljivo odvukla škrinju do broda i ukrcala se. Tako je Krckt postao prvi zmaj u povijesti koji je zaplovio brodom.

     Princ je, sav prašnjav i neuredan, kose slijepljene od znoja i nogu zgrčenih od predugog jahanja, ujahao u luku na čelu prašnjave junačke povorke baš kad je brod, koji se slučajno zvao "Put kući", dizao jedra na izlazu iz luke.

Nema komentara:

Objavi komentar