zvuk je bio
vlažan i mek,
kap na mokroj
travi
kap
kap
Vlažna, meka
trava.
Uhvatio si mi
ruku,
pritisnuo svoj dlan o moj.
Jesu li nam misli iste?
Na obali livade
stali smo i plakali
sjećajuć se
iskona
i čak ni naše
ruke
dlan pritisnut o
dlan
ne mogu
promijeniti taj stari grijeh.
Ipak, utjeha je velika.
Nema komentara:
Objavi komentar