ponedjeljak, 30. siječnja 2012.

Priča o mački


    Tog je jutra lijepi princ bio posebno nezadovoljan. Kosa mu je iznad uha stršala pod čudnim kutem, mač mu je čudno zveckao na boku, a novi plašt stalno je zapinjao za kvake na vratima. Sjedio je na prijestolju stepenicu ispod svog oca i srdito se mrštio u zrak ispred sebe. Podanici su pristupali s oprezom i obraćali se kralju, dobacujući zabrinute poglede mrgodnom princu. On ih je ignorirao. Njihove tužaljke ionako su uvijek bile iste - netko ih je prevario, netko okrao, jako su siromašni i ne mogu platiti porez, jako su siromašni i nemaju što jesti... Dosadno. A njemu je kosa još uvijek stršala iznad uha i to se jasno vidjelo u odrazu na blistavo uglačanom mramornom podu. Otac se nagnuo prema njemu i tiho mu naredio da obrati pažnju na postupak ako ga ikada misli sam obavljati. Princ je uzdahnuo i zagledao se u staricu koja je upravo zastala pred prijestoljem.

    Klimavo se naslanjala na štap, presavijena u struku, i žmirkala prema njima sićušnim očima. Izgledala je lukavo i tajnovito, a svoj je slučaj iznosila više tonom promrmljanih riječi, nego njihovim upitnim značenjem. Kralj se sav napeo pokušavajući je razumjeti. Činilo se da joj je nanesena neka nepravda. Netko je ukrao njezinu mačku koja ima čarobna svojstva (lijepi je princ jako pazio da mu ne pobjegne podrugljivi smijeh) i bez koje ona jednostavno ne može živjeti, i sad ona, eto, preklinje velikog, pravednog i moćnog kralja da se pobrine za pronalazak njezine mačke.

    Kralj je pažljivo saslušao staricu i dodijelio joj tri stražara da pomognu u potrazi. Lijepi je princ gotovo kraljevskim kimanjem izrazio svoje slaganje s očevom odlukom, no u sebi se čudio tolikoj strpljivosti i dobroj volji. Za ručkom je pitao oca zašto je tako ozbiljno primio tu ludu ženu, no on mu je rekao samo to da starce treba poštovati. Pitao ga je zatim zar zaista vjeruje da je starica imala čarobnu mačku. Kralj je tajanstvenim glasom odgovorio da se nikad ne zna. Tu je lijepi princ odustao od državnih poslova i posvetio se čokoladnoj piti.

    Tri dana kasnije, jedan od stražara dodijeljenih starici vratio se na dvor noseći košaru u kojoj je drijemala mačka. Našao je jadnu životinju kod susjedove kćeri koja ju je držala zatočenom u podrumu i čupkala joj krzno dlaku po dlaku, odlučna da izbroji od koliko se dlaka sastoji. Došla je do devet tisuća petsto sedamdeset i treće prije nego ju je odao mlađi brat. Stražar je vratio mačku starici, a ona je bila toliko zahvalna što je mačka spašena da je odlučila odužiti se kralju (i njegovom lijepom sinu) tako da im pokloni ono najvrjednije što ima: svoju čarobnu mačku. Kralj je bio dirnut i posebnim je ukazom smjesta oslobodio staricu plaćanja poreza. Njegov je sin na to zakolutao očima, čudeći se staričinoj logici, ali se ipak znatiželjno nagnuo da vidi tu čarobnu mačku.

    Izgledala je kao obična ulična mačka. Imala je tigrasto krzno, prljavo i bez sjaja, napola očerupano rukama susjedove kćeri. Djelovala je izgladnjelo i kosti su joj stršale na leđima. Kad se protegnula i otvorila oči, ugledao je žute šarenice i šiljaste zjenice. Skočila je ravno kralju u krilo i udobno se ugnijezdila, predući i čeznutljivo gledajući stol prostrt za večeru. Kralj je bio oduševljen. Cijelu je večer hranio mačku i tepao joj. U nedostatku pravog imena, prozvao ju je Macom.

    Princ je ljubomorno gledao kako Maca proždire baš onaj komad buta koji je on htio uzeti i ljutio se na oca što se tako djetinjasto ponaša. Uvrijeđeno se povukao odmah poslije večere i odmarširao u svoju sobu, zapinjući usput plaštem na kvakama. U svojoj je sobi otkrio da ga je Maca nekako pretekla i već se ugnijezdila na njegovom krevetu, blaženo usnula. Digao je viku da je izbace odande, no posluga je dobila upute od kralja da što je više moguće razmaze napaćenu Macu. Lijepi je princ vikao i vrištao i udarao nogama o pod, no otac je odlučio da Maca smije sama birati gdje će spavati pa je poslao sina u sobu za gostujuće veleposlanike koja je bila četiri puta manja od njegove i nije imala bazen u kupaonici.

    Lijepi je princ ljutito mrmljao spremajući se na počinak. Nije mogao zaspati. Prevrtao se u doista premalenom krevetu (gotovo je mogao rukama istodobno obuhvatiti lijevi i desni rub!) i pitao se kako da se riješi dosadne mačke ili, barem, kako da je izbaci iz svoje sobe. Naposlijetku se pred zoru išuljao iz sobe za veleposlanike, samo u pidžami i kućnom haljetku i papučama, s mačem nabrzinu privezanim na boku, i prikrao se do svoje sobe.

Sleepy Cat

    Maca je otvorila jedno oko i promatrala ga dok se približavao krevetu i polako, da je ne uplaši, podizao četiri ugla prekrivača. Mislio je prebaciti Macu na neki drugi (bilo koji drugi) krevet i kasnije vratiti svoj zlatom izvezeni prekrivač sa slikom galopirajućeg konja u prirodnoj veličini. No Maci se to nije svidjelo. Ispustila je dug mijauk i trznula repom, a princ se zatekao usred konjušnica kako drži vreću sa svježim gnojivom.

    Sad već jako ljut, krenuo je natrag, izgubivši usput papuče u velikom pušećem humku kraj vrata. Uletio je u svoju sobu i izvukao mač iz korica. Uperio ga je prema mački i bocnuo, samo jednom, obećavajući joj život ako se odmah izgubi iz njegove sobe i nikada se više ne vrati. To je, naravno, bio samo ukrasni mač, zatupljene oštrice, ali mačka se naljutila i opet mahnula repom, a lijepi se princ zatekao na vrhu zapadne kule, s pogrešne strane zida. Umjesto mača, u ruci mu je bio držak kraljevske zastave.

    Princ je bio tako ljut da se nije sjetio zvati upomoć. Polako se spustio niza zid kule po ukrasnom kamenju, sretan što u polumraku svitanja ne vidi koliko je točno visoko, i opet krenuo prema svojoj sobi. Ovaj se put poslužio jednim tajnim prolazom i ušuljao se u sobu, a da ga čak ni Maca nije čula. Skinuo je kućni haljetak da ga prebaci preko mačke, no, čim je haljetak sletio, Maca mahne repom i princ se nađe preko glave u opkopu punom vode koji je opasivao dvorske zidine. Panično se izvukao iz teške pidžame koja ga je vukla prema dnu i nekako doplivao do obale. Uspeo se kroz blato i dopuzao do stazice uz opkop. Kosa mu je bila slijepljena od blata, pljuvao je vodu i žmirkao da izbaci alge iz očiju. Sad je bio odjeven samo u gotovo obične mokre gaće i veliku količinu blata. Dovukao se do glavnog ulaza, ali noćna straža nije htjela pustiti u dvorac luđaka prekrivenog blatom i algama, kolikogod da je lupao nogama o pod.

    Princ je naposlijetku odustao (ali samo zato što je bio jako umoran), odvukao se do prvih stabala i pokušao zaspati. Međutim, bilo mu je tako hladno da se sav tresao. Tako nešto nije mu se nikad prije dogodilo. Ogledavajući se, opazi u daljini kućice. Kad im je prišao, prepoznao je vanjske staje u kojima su boravile krave i ovce. Iako nije baš ugodno mirisalo, bilo je toplije nego vani. I tako se princ uvukao unutra, pronašao gotovo mekanu hrpu sušenog sijena i istoga časa zaspao.

    Ujutro se otkrilo da je lijepi princ nestao i kralj je podigao uzbunu, no nigdje nisu mogli pronaći njegovog sina. On je, umoran od borbe s mačkom, prespavao gotovo čitav dan. Probudio se predvečer, ukočen i izbockan od sijena. Sa svakim se pokretom s njega ljuštilo osušeno blato, a ovce su mu dok je spavao zabunom izgrizle kosu, misleći da je sijeno. Krenuo je prema dvorcu, tužan i uvjeren kako ga sad tek nitko neće prepoznati. Doista, čuvari su rekli da ga nikako ne mogu pustiti u dvorac gotovo golog i princ se zamalo rasplakao od jada. No onda se pokraj stražara provukla Maca i prijateljski se očešala o prinčevu nogu. Izbezumljeni kralj u očaju je zamolio čarobnu mačku da mu pomogne pronaći sina i sad ju je slijedio u stopu. Trebao mu je samo trenutak da prepozna prinčevu drhtavu donju usnu ispod blata.

    I tako su se oni međusobno našli i isplakali, a onda je kralj odveo princa na temeljito kupanje. Kad je kasnije te večeri princ na svom krevetu zatekao Macu, samo ju je nježno pogurnuo na lijevu stranu i zavukao se u svoj krevet. Naposlijetku, na njemu je moglo spavati četvero veleposlanika. Valjda se moglo naći mjesta za jednog ćelavog princa i malu očerupanu mačku.