Pjesme

 

Finery Of The Night, Wojciech Siudmak

 

 

  Srodna duša u tamnom zrcalu

 

 

Znam što misliš kad kažeš sad

znam zašto te sad brine

ja tako ne doživljavam vrijeme

ali znam zašto te sad brine.

 

Meni je vrijeme sad sam plus veznik

sad sam tu i (radim ovo)

sad sam tu ali (trebam biti tamo)

sad sam tu a (bila sam ondje)

sad sam tu usprkos (tome).

 

Znam što te brine kad kažeš ja

znam da je ja teška stvar.

 

Meni koja nosim ime svog djeda

i ime svog djeda

imena su oduvijek bila igra.

A riječi su imena

i ja je samo riječ

i riječi su nešto

čime se igra.

 

Znam što te muči kad kažeš ja

i grabiš značenja poput utopljenika

tražeći jedno koje će biti

čvrsta točka koju možeš primiti.

 

Meni su točke oduvijek bile

ono za što se uhvatiš

ono oko čega se zavrtiš

i odbaciš van.

Leti, leti jedno ja.

 

Znam da očajavaš kad kažeš sad

i da se vrtiš u svojoj spirali

sjene koje bacaš razgaljuju mi dušu.

 

U tamnom zrcalu

dok se previjaš u mukama

ja širim ruke

i plešem s tobom.

Pleše, pleše jedno sad.